Tin Ujević - pjesme

Tin Ujević

pjesme

VRUĆICA OD ŽENE

 

Jer je u visini misli ponižena,

ja bih htio njeno zlo da mi je tuđe;

ali slabo tijelo, okaljano suđe,

krvav demon želje, opsjela je Žena.
 

Srce mre u strasti, grijehom plamti zjena,

od ploti mi nema pakao što luđe.

San je spola dosta dosta da mi bijesno uđe

u sva uda ludost i na usta pjena
 

Kipi mi u krvi putena bjesnoća,

znoj pohote bije s užarena čela

sve su misli pjanstvo, neba vrela hula,
 

i, dok bludno žeđam zabranjena voća,

izgara u grču lomača mog tijela

zapaljena divljim ilinštakom čula.


ODLAZAK

 

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;

u srcu, u dahu planine, planine.
 

Malena mjesta srca moga,

spomenak Brača, Imotskoga.
 

I bljesak slavna šestopera,

i miris (miris) kalopera.
 

Tamo, tamo da putujem,

tamo, tamo da tugujem;
 

da čujem one stare basne,

da mlijeko plave bajke sasnem;
 

da više ne znam sebe sama,

ni dima bola u maglama.


Home